1.
Kad tko nađe pčele u šumi, mora ih kući nositi samo po noći i to po mjesečini ravnim putem do svoje kuće i pčelinjaka, te ni s kim ne smije razgovarati.
Odovor bi bio – nije riječ o vrački. Pčele uznemirava nošenje i drmanje, a šteti im i vrućina. Seliti ih treba noću kad je hladnije da ne uginu, po mjesečini da se vidi hodati, a razgovor je suvišan jer preseljenje treba što kraće trajati.
2.
Na Blagovijest ( 23. ožujka) treba ispred pčelinjaka i po dvorištu pokupiti sve triješće i granje te odnijeti i spaliti na vatri uz to govoriti: “ Ja ne kupim triješće i granje, već kupim med i slast mojim pčelama iz mora i Dunava.“
3.
Urednost okoliša i pčelinjaka osigurat će pčele od napasnika pa će i meda biti više . Pčele bolje napreduju u vlažnim krajevima, a to je uz more i rijeke.
4.
Na Badnjak kod večere i na božićne dane kod jela mora domaćin prvi zalogaj donijeti do usta, pa ga staviti na stranu da ostane ze pčele.
Ovo je samo podsjetnik domaćinu da obiđe pčele i vidi ima li dovoljno hrane za prezimiti.
5.
Na Badnjak odnese pčelar malo dijete u pčelinjak, nadigne mu košuljicu i golim tijelom djeteta dotakne svaku košnicu. Uz to izgovara: “ Ne jela Vas tuđica, van moga djeteta stražnjica.“ (Djeca hranjena medom su naprednija, pa poradi njih pčele valja imati.)
Na Badnjak se večera započinje s medom i češnjakom, da ga po noći ne naškode zli dusi, da čovjeka što ne mlati.
I med i češnjak bogati su sastojcima koji mogu sprječiti različite bolesti , posebno česte zimske prehlade.
Tko trudnoj ženi neda meda, taj će dobiti čir na oku, a ose će mu pčele uništiti.
Med je dječja hrana, a želja trudnice za medom je želja djeteta kojeg će roditi. Takve želje se ne odbijaju.
